Srijeda, 22.02.2012.

Fifa je rekla svoje, na redu je izbornik Bilić

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić mogao bi se lako naći u nezavidnoj situaciji i to upravo u trenucima kada mu najviše treba mir, jer Europsko prvenstvo je pred vratima, u lipnju u Poljskoj i Ukrajini.







Razlog je Brazilac Sammir koji je "konačno" dobio potvrdu od Fife da može igrati za hrvatsku reprezentaciju. Isteklo je, naime, pet godina od potpisivanja njegovog prvog ugovora s hrvatskim klubom što je Fifi temeljna činjenica kod zaključivanja da netko pet godina živi u zemlji za koju namjerava igrati.

Dobro, to je sve u redu, legalno i uobičajeno, no kako Sammira pozvati u reprezentaciju nakon što smo svjedočili svoj sili čuda i nakaradnog ponašanja s njegove strane, a sve to začinjeno je njegovom mlakom i neambicioznom igrom u dugom, predugom razdoblju.

I dok se Bilić bori s ozbiljnim optužbama da mu "drugi, napose menadžeri sastavljaju momčad" (Reno Sinovčić, Zoran Gobac), sada će se morati suočiti s guranjem Sammira u reprezentaciju.

Zar mislimo da su se papiri za Sammira sređivali i požurivali bez razloga?

Svatko tko poznaje Dinamovog izvršnog predsjednika Zdravka Mamića duboko je svjestan da će on u akciji "Sammir u reprezentaciji" dati sve od sebe, za razliku od Sammira koji na terenu daje - malo sebe.

Mamić godinama pokušava prodati očito talentiranog, ali lijenog i poročnog Brazilca. Jednu njegovu dobru, izvanrednu igru slijede mjeseci neambicioznosti i ispodprosječnosti, a takvog je igrača danas na recesijskom tržištu teško uvaliti, osim ako ga zamotate u dolare i eure pa nekome poklonite.

Sav pritisak koji već najmanje dvije godine Mamić čini oko Sammira kako bi ga postavio u hrvatsku nacionalnu momčad i time mu podigao cijenu, bit će tek mačji zalogaj prema onome što možemo očekivati. Možemo očekivati tigrov ugriz prema Slavenu Biliću kojeg će Mamić na sve načine pokušati privoljeti da Sammira ipak uzme među ona 23. igrača koja će biti prijavljena na europskoj smotri.

Bilić, ako želi zadržati vjerodostojnost poštenog trenera i izbornika, tim se pritiscima mora oduprijeti. Hoće li? To još ne znamo, međutim pozivanjem Sammira Bilić bi sebi napravio medvjeđu uslugu. Javnost mu više ne bi vjerovala, a sigurno je da ni unutar same momčadi ne bi bilo pozitivne reakcije ako bi se u nju uvrstio čovjek koji niti ne igra, a ponaša se kao raskalašeni bećar.

Opet, kako se oduprijeti nezajažljivom Mamiću, čovjeku koji ima presudan utjecaj u hrvatskom nogometu, tipu koji je najviše pomogao predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza da uopće ostane na toj poziciji? I kako će taj predsjednik moći Mamiću reći - ne!

Slaven Bilić nalazi se pred zanimljivom situacijom, lojalan je suradnik Saveza u kojem Mamić vedri i oblači, uspješan je trener koji je u nemirnom moru svakakvih rezultata odveo momčad na europsko natjecanje, a tu lojalnost morao bi potvrditi pozivanjem ljudi u reprezentaciju kojima tamo nije mjesto. Stoga, Sammirova loša forma mogla bi biti saveznik Biliću, no što ako Sammir, primjerice, a u što je teško vjerovati, počne igrati kao preporođen? Pa u svakoj utakmici nastavka prvenstva da gol, dva, pa asistira... Tko će onda zaustaviti Mamića, hoćemo li svaki dan na prigodnim konferencijama za novinare slušati jednu te istu priču?

Već ga čujemo:

"Sa Sammirom bi bili prvaci Europe".

Zapravo, kako je u našem cirkusu od nogometa sve dosadno i predvidivo!


Ante Junaković (www.dnevno.hr)